Doxxing

Pojam „doxxing“ (ili „doxing“, ako to smatrate ispravnijim pojmom) je u prvim danima ove godine bio nadprosječno prisutan u medijima svih vrsta. Neposredni povod je informacija o objavi osobnih podataka njemačkih političara i drugih javnih osoba putem Twittera. Tako smo doznali da su objavljene informacije Angele Merkel, njemačkih parlamentaraca i nekih osoba izvan svijeta politike.

Takav događaj se u žargonu novih medija naziva „doxxing“. „Doxxing“ je naziv za javnu objavu osobnih podataka neke osobe bez pristanka same osobe a u cilju stvaranja neugodne situacije za žrtvu. Objavljuju se brojevi telefona ili kućne adrese, što implicira neposredni pritisak prema žrtvi, objavljuju se neugodne fotografije, pisma ili dokumenti, financijski podaci... Iako se „doxxing“ povezuje s hakiranjem, podrazumijevajući da se u posjed ovim informacijama može doći tek nakon uspješnog hakerskog napada, hakeri u scenarijima „doxxing-a“ nisu nužni. „Doxxing“ može obuhvatiti objavu informacija do kojih se dolazi strpljivim kopanjem po dostupnim izvorima podataka, često i onim klasičnim, ne-digitalnim. Moramo biti svjesni da ostavljamo jako puno tragova, treba se samo sagnuti i pažljivo prikupiti ih.

Ako pak govorimo o hakerskom porijeklu informacija, ponekad se radi tek o pogađanju jednostavno postavljenih zaporki za cloud mail servise, a najčešće lukavo skrojenom ciljanom „phishing“ napadu kroz koji će žrtva neoprezno otkriti zaporku za pristup mail servisu. Za tako nešto, danas više ne treba previše truda niti ekspertize. A kad se dođe do pretinaca elektroničke pošte, svašta se može pronaći. Važno je reći da objava podataka o jednoj osobi ne znači nužno da je kompromitiran mail račun sam žrtve. Ponekad je dovoljno kompromitirati mail tajnika/tajnice uglednog političara ili bliskih prijatelja nekog celebrity-a. Tamo se onda mogu naći zahvalne informacije, od adresa, brojeva telefona pa do osjetljivih fotografija. Omiljena forma „doxxinga“ je objava stvarnog identiteta neke osobe koja na društvenim mrežama koristi anonimni profil.

Jako je puno primjera „doxxing-a“, a objava podataka njemačkih političara je tek zadnji u nizu. Prisjetimo se nekih ranijih. U političkom svijetu smo imali objavu elektroničke pošte Hillary Clinton, bivšeg direktora CIA-e, „doxxing“ javnih osoba čiji su stavovi suprotni jednom od „mi ili oni“ grupacija… U show business svijetu su ovi slučajevi još češći: Ashton Kutcher, Paris Hilton, Jay-Z , Britney Spears, Beyonce, Kim Kardashian, Scarlett Johansson… Popis je veoma dug.

Žrtve „doxxing-a" mogu biti i organizacije ili tvrtke. Sjetimo se slučajeva Sony, Hacking Team, pa čak i NSA u slučaju Edwarda Snowden-a.

Očigledno, glavni motivi osoba koje stoje iza „doxxing“ akcije su osveta, poniženje, politički ili svjetonazorski obračun… Ponekad je „doxxing“ i sredstvo ucjene. Naravno, kao i druge navodne istine koje se objavljuju na društvenim mrežama, tako i „doxxing“ može sadržavati potpuno lažnu informaciju koja će žrtvi dodatno naškoditi, a da zapravo i ne postoje mehanizmi učinkovitog ispravka ove informacije.

Podataka o svima nama je sve više pa možemo očekivati porast doxxing napada ali i njihovu sve maštovitiju upotrebu. No, kako se zaštiti od „doxxing“ napada? Ako govorimo o osobnim podacima pojedinaca, najizloženija točka je servis elektroničke pošte pa se dosta visoka razina zaštite može postići korištenjem dvo-faktorske autentikacije ili barem dovoljno jake zaporke. Naravno, i sve uobičajene mjere osnovne higijene računala i mobitela su neophodne. Svakako treba reducirati broj osobnih podataka koje svjesno ostavljate u Internet prostoru.

Ipak, kao i za druge oblike računalnih zloupotreba ili kibernetičkog kriminala, na snazi je pravilo da je lakše izvesti napade nego obraniti se od njih.