Unatrag godinu dana (i koj mjesec više) objavio sam dva teksta u časopisu Banka, o čemu sam vas i obavijestio na ovim stranicama. Evo, tek sada objavljujem pdf verzije ovih članaka.
Tekst "Što je privatno, a što javno" potražite na ovdje, a tekst "Zeus bog računalnih prijevara" ovdje.
Prikazani su postovi s oznakom Osobni identifikacijski broj. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Osobni identifikacijski broj. Prikaži sve postove
7.6.11
16.2.10
Članak u "Novom listu"
Još jedan članak na temu OIB. Novi list je prošli tjedan objavio podatak da računi za siječanj jednog domaćeg pružatelja telekomunikacijskih usluga sadrže OIB samog pretplatnika (u ovom slučaju govorimo o privatnim pretplatnicima). Operater je, ujedno, ovo i obrazložio te obavještava pretplatnika da je njegov OIB dobio od Ministarstva financija.
Smatram da je ovo u potpunom neskladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka.
Procjena da javni status OIB-a ne ugoržava našu privatnost je, bojim se, račun bez krčmara. Koliko god nam sada to izgledalo bezazleno, podataka označenih OIB-om biti će sve više i više. Što ih bude više, time će i vrijednost OIB-a rasti.
Ovo ima još jednu posljedicu. Naime, oni koji se bave rizicima informacijskog sustava lako će zaključiti da povećana vrijednost OIBA dodatno pojačava povećava rizik zloupotrebe. Naime, bez obzira koliko dobro postavili mjere zaštite OIB-a, njegova vrijednost će jače motivirati napadače na iskorištavanje nedostataka ili zaobilaženje ovih mjera.
Inače, u samom članku je i jedan moj komentar na ovaj slučaj.
Smatram da je ovo u potpunom neskladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka.
Procjena da javni status OIB-a ne ugoržava našu privatnost je, bojim se, račun bez krčmara. Koliko god nam sada to izgledalo bezazleno, podataka označenih OIB-om biti će sve više i više. Što ih bude više, time će i vrijednost OIB-a rasti.
Ovo ima još jednu posljedicu. Naime, oni koji se bave rizicima informacijskog sustava lako će zaključiti da povećana vrijednost OIBA dodatno pojačava povećava rizik zloupotrebe. Naime, bez obzira koliko dobro postavili mjere zaštite OIB-a, njegova vrijednost će jače motivirati napadače na iskorištavanje nedostataka ili zaobilaženje ovih mjera.
Inače, u samom članku je i jedan moj komentar na ovaj slučaj.
9.2.10
Članak u časopisu Banka
30.6.08
Krađa identiteta na vratima
"Krađa identiteta" nas obično asocira na nepouzdanost Interneta, neopreznost u otvaranju i odgovaranju na mail poruke i potencijalne probleme s kreditnim karticama. Ako ste primarno okrenuti Internet zajednici možda ne znate da je "krađa identiteta" davno definiran scenarij prijevare, utemeljen u netehnološkom kontekstu. Zaparavo, i danas je veoma čest. Naše novine redovito donose primjere krađe identiteta koje su zasnovane na takvim klasičnim scenarijima. Unatrag nekoliko mjeseci, Jutarnji list je pisao o više takvih primjera. Krajem svibnja opisan je slučaj krađe podataka o identitetu invalida domovinskog rata kredita, nakon čega su neovlašteno podignuti krediti Splitu i okolici. Mjesec dana kasnije, opisan je slučaj hrvatskog državljanina koji živi u SAD-u, a postao je žrtva prijevare, te zamalo ostao bez kuće na Krku (netko je, na temelju ukradinih podataka o njegovom identitetu, sastavio kupoprodajni ugovor). Kakve veze imaju spomenuti primjeri s temom ovih stranica?
Nesumnjivo, radi se o klasičnom kriminalu koji pripada crnoj kronici. No, u njima možemo prepoznati određene veze s informacijskom sigurnošću. Povezanost klasične krađe identiteta s informatikom dodatno će argumentirati i prošlogodišnji primjer prijevare u osječkoj podružnici RBA.
Naime, da bi krađa identiteta bila uspješna, napadač mora na što je moguće bolji način utjeloviti identitet žrtve. Nasuprot pred-digititalnom razdoblju kada su podaci bili reducirani teško dostupni i ograničeni, danas se takvi podaci lakše pronalaze. Ponekad samo u poslovnom okruženju s ograničenim pristupom, no veoma često u javno dostupnim izvorima i uz suglasnost potencijalnih žrtava (Google može puno toga otkriti, no tu su i sve brojni oblici "socijalnih" sadržaja).
Stoga nas ne treba čuditi ako ovih primjera bude sve više. Možda smo premala zajednica da bi masovna krađa identiteta zloupotrebom elektroničke pošte ("phishing") bila ekonomična za napadače, no klasične prijevare i usmjerena krađa identiteta nailazi na plodno tlo (osobni identifikacijski broj će dodatno olakšati pomoć napadačima). Procjena informacijskih rizika u poslovnim sustavima, a naročito u procesima državne uprave mora ozbiljno uzeti u obzir ove prijetnje, te na vrijeme izabrati odgovarajuće zaštitne mjere. Procjenjujem da neće uvijek ići lako, s obzirom da je strategija obrane uglavnom usmjerena prema informatičkoj infrastrukturi, a veoma rijetko prema podacima (što je u slučaju krađe identiteta neophodno)
Druga poveznica s ovim stranicama leži u činjenici da je u svim citiranim slučajevima došlo do propusta u provjeri i verifikaciji identiteta žrtava. U ovim primjerima to, naravno, nema veze s informacijskim tehnologijama: isprave su krivotvorene na klasičan način, bilježnici su površno provjeravali ugovore, dolazilo je do propusta sudskih službenika - pretpostavljam da će istražna tijela imati dovoljno posla. No, iz ovih slučajeva pouku treba izvući državna uprava: jedna od funkcija tijela u pravnoj državi je i pružanje servisa kroz koji se potvrđuje vjerodostojnost transkacija, podataka o predmetima ovih transkacija, a naročito identitet osoba koje sudjeluju u transkacijama. Zamahom digitalne državne uprave, servisi potvrde vjerodostojnosti postati će kritični. Dizajn i implementacija servisa mora biti izuzetna, a operativna provedba treba onemogućiti sve zloupotrebe. Pored toga, već sada bi trebalo dati jasne odgovore tko će biti odgovoran za slične slučajeve u sustavu digitalne državne uprave, a naročio tko će pokrivati financijske štete u ovim slučajevima?
Nesumnjivo, radi se o klasičnom kriminalu koji pripada crnoj kronici. No, u njima možemo prepoznati određene veze s informacijskom sigurnošću. Povezanost klasične krađe identiteta s informatikom dodatno će argumentirati i prošlogodišnji primjer prijevare u osječkoj podružnici RBA.
Naime, da bi krađa identiteta bila uspješna, napadač mora na što je moguće bolji način utjeloviti identitet žrtve. Nasuprot pred-digititalnom razdoblju kada su podaci bili reducirani teško dostupni i ograničeni, danas se takvi podaci lakše pronalaze. Ponekad samo u poslovnom okruženju s ograničenim pristupom, no veoma često u javno dostupnim izvorima i uz suglasnost potencijalnih žrtava (Google može puno toga otkriti, no tu su i sve brojni oblici "socijalnih" sadržaja).
Stoga nas ne treba čuditi ako ovih primjera bude sve više. Možda smo premala zajednica da bi masovna krađa identiteta zloupotrebom elektroničke pošte ("phishing") bila ekonomična za napadače, no klasične prijevare i usmjerena krađa identiteta nailazi na plodno tlo (osobni identifikacijski broj će dodatno olakšati pomoć napadačima). Procjena informacijskih rizika u poslovnim sustavima, a naročito u procesima državne uprave mora ozbiljno uzeti u obzir ove prijetnje, te na vrijeme izabrati odgovarajuće zaštitne mjere. Procjenjujem da neće uvijek ići lako, s obzirom da je strategija obrane uglavnom usmjerena prema informatičkoj infrastrukturi, a veoma rijetko prema podacima (što je u slučaju krađe identiteta neophodno)
Druga poveznica s ovim stranicama leži u činjenici da je u svim citiranim slučajevima došlo do propusta u provjeri i verifikaciji identiteta žrtava. U ovim primjerima to, naravno, nema veze s informacijskim tehnologijama: isprave su krivotvorene na klasičan način, bilježnici su površno provjeravali ugovore, dolazilo je do propusta sudskih službenika - pretpostavljam da će istražna tijela imati dovoljno posla. No, iz ovih slučajeva pouku treba izvući državna uprava: jedna od funkcija tijela u pravnoj državi je i pružanje servisa kroz koji se potvrđuje vjerodostojnost transkacija, podataka o predmetima ovih transkacija, a naročito identitet osoba koje sudjeluju u transkacijama. Zamahom digitalne državne uprave, servisi potvrde vjerodostojnosti postati će kritični. Dizajn i implementacija servisa mora biti izuzetna, a operativna provedba treba onemogućiti sve zloupotrebe. Pored toga, već sada bi trebalo dati jasne odgovore tko će biti odgovoran za slične slučajeve u sustavu digitalne državne uprave, a naročio tko će pokrivati financijske štete u ovim slučajevima?
30.4.08
Kako je "porezni broj" postao "osobni identifikacijski broj"?
Porezni broj bio je tema ovih stranica u veljači, a trenutno zasjedanje Sabora, na kojem se po hitnom postupku usvaja Zakon o osobnom identifikacijskom broju broju, prava je prilika za dopunu tog zapisa.
Što se novo dogodilo u međuvremenu? Zakon je pred usvajanjem, a jedna od najvećih novosti je da se, umjesto termina "Porezni broj", koristi termin "Osobni identifikacijski broj". Ne radi se samo o terminološkoj novosti. Zakonom se predviđa korištenje osobnog identifikacijskog broja ne samo za prijavu i obradu poreza, nego u praktički bilo kojem segmentu djelovanja državnih tijela - od državne uprave, jedinica lokalne samopurave, svih pravnih osoba koje se financiraju državnim proračunom pa do pravnih osoba kojima su povjerene javne ovlasti. Neću ulaziti u ocjenu hoće li se popraviti djelovanje državne uprave te hoće li porezi biti prikupljeni na pravedniji i učinkovitiji način (što je naravno važna tema, no vjerujem da će biti obrađena na drugim mjestima). Mene zanima što takva formulacija znači za zaštitu privatnosti?
Imam nekoliko zamjerki na prijedlog Zakona o osobnom identifikacijskom broju, a sve proizlaze iz istog osnovnog uzroka: prijedlog Zakona posebno ne ističe, a čini mi se da niti ne uvažava, činjenicu da osobni identifikacijski broj ima sve karakteristike osobnog podatka. Zakonom se ne razlikuje definicija i primjena tog broja između fizičkih i pravnih osoba (osim tek u tehničkim detaljima oko dodjele samog broja). To mogu shvatiti sa stajališta državne uprave, no takav pristup može biti poguban za zaštitu privatnosti. Moramo shvatiti da će sveobuhvatnom primjenom ovog broja biti označen veliki broj podataka o životu svake osobe, kao i različite osobne aktivnosti ili transakcije. Jedinstveni broj olakšava kopanje i pretraživanje takvih podataka, a nekako sumnjam da će takva pretraživanja uvijek biti motivirana legitimnim i legalnim razlozima.
Naravno, ne iznosim glas protiv suštine takvog Zakona, već želim upozoriti da Zakon mora posebno istaknuti da, kada se osobnim identifikacijskim brojem označavaju podaci vezani za fizičke osobe, taj broj mora biti klasificiran kao osobni podatak (kako bi se prema njemu mogle primjeniti sve odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka). Usput, ovaj zakon pokazuje apsurd birokratske fraze "pravne osobe" - pravni entiteti ne mogu biti osobe. Na taj način se, također, gubi oštrina značaja zaštite osobnih podataka i zaštite privatnosti.
Široko i, kako se čini, neograničeno korištenje osobnog identifikacijskog broja imati će za posljedicu da će identifikacijski brojevi pojednih osoba biti opće poznata informacija (ili barem informacija do koje je veoma lako doći). Dakle, ne samo da će postojati veliki broj, ponekad i veoma delikatnih informacija označenih osobnim brojem, nego će taj broj biti dostupan praktički bilo kome. Postoji samo mali korak do njegove zloupotrebe.
Stoga mislim da bi Zakon ipak trebao biti restriktivan u pogledu upotrebe broja i propisati uvjete za korištenje osobnog identifikacijskog broja. Provedbeni bi akti potom trebali opisati slučajeve u kojima se ovaj broj koristi (tko, kada, u koje svrhe?).
Posebno bi trebalo posvetiti pažnju okolnostima u kojima organizacije koje nisu navedene u članku 5. kao korisnici osobnoga identifikacijskog broja koriste ovaj broj. Smiju li takve organizacije uopće koristiti taj broj? Zakon ih ne spominje, no nekako mi se čini da je zakonodavac predvidio da i oni budu uključeni uproces korištenja ovog broja. Stoga mislim da bi taj aspekt trebao biti dodatno uređen.
Nadalje, korištenje i obrada osobnog identifikacijskog broja trebala bi biti striktno regulirani mjerama informacijske sigurnosti. Zakonodavac je to možda i ostavio za provedbene pravilnike, no ukoliko propusti na ovom mjestu klasificirati ovaj broj kao osobni podatak, sumnjam da će provedbeni akti biti dostatni.
Osobni identifikacijski broja mora biti zaštićen na isti način kao i brojevi kreditnih kartica. Ne smiju se pohranjivati kod korisnika ovog broja, njihov sadržaj mora biti šifriran, a izmjena strogo kontrolirana. To ne bi trebalo paralizirati primjenu osobnog identifikacijskog broja, postoje različita informatička rješenja pomoću kojih će se omogućiti provedba zakona, a da se ne povećaju rizici od njegove zloupotrebe.
Također mislim da bi dobra mjera protiv zloupotrebe trebala biti i mogućnost svake osobe da provjeri način korištenja njegovog/njenog osobnog broja (naročito u slučajevima pretraživanja različitih baza podataka). To je izvedivo informatičkim rješenjima, ali nedostaje podloga u prijedlogu Zakona.
Zakon, na kraju, donosi i kaznene odredbe (članak 17.). Predviđena je kazna za obveznike koji ne koriste osobni identifikacijski broj na propisani način. Također postoji kazna za korisnike ali samo za slučajeve kada identifikacijske brojeve ne koriste u svakodnevnom radu. Zakonodavac nije predvidio kazne korisnicima za zloupotrebe osobnog identifikacijskog broja (mislim da zakonodavca ne opravdava činjenica da ne vidi mogućnosti zloupotrebe).
Naravno, inzistiranje na ovakvim zahtjevima tražiti će dodatna ulaganja, no vjerujem da će se u 110 milijuna kuna (koliko je predviđeno za provedbu ovog Zakona) naći nešto i za zaštitu privatnosti.
Što se novo dogodilo u međuvremenu? Zakon je pred usvajanjem, a jedna od najvećih novosti je da se, umjesto termina "Porezni broj", koristi termin "Osobni identifikacijski broj". Ne radi se samo o terminološkoj novosti. Zakonom se predviđa korištenje osobnog identifikacijskog broja ne samo za prijavu i obradu poreza, nego u praktički bilo kojem segmentu djelovanja državnih tijela - od državne uprave, jedinica lokalne samopurave, svih pravnih osoba koje se financiraju državnim proračunom pa do pravnih osoba kojima su povjerene javne ovlasti. Neću ulaziti u ocjenu hoće li se popraviti djelovanje državne uprave te hoće li porezi biti prikupljeni na pravedniji i učinkovitiji način (što je naravno važna tema, no vjerujem da će biti obrađena na drugim mjestima). Mene zanima što takva formulacija znači za zaštitu privatnosti?
Imam nekoliko zamjerki na prijedlog Zakona o osobnom identifikacijskom broju, a sve proizlaze iz istog osnovnog uzroka: prijedlog Zakona posebno ne ističe, a čini mi se da niti ne uvažava, činjenicu da osobni identifikacijski broj ima sve karakteristike osobnog podatka. Zakonom se ne razlikuje definicija i primjena tog broja između fizičkih i pravnih osoba (osim tek u tehničkim detaljima oko dodjele samog broja). To mogu shvatiti sa stajališta državne uprave, no takav pristup može biti poguban za zaštitu privatnosti. Moramo shvatiti da će sveobuhvatnom primjenom ovog broja biti označen veliki broj podataka o životu svake osobe, kao i različite osobne aktivnosti ili transakcije. Jedinstveni broj olakšava kopanje i pretraživanje takvih podataka, a nekako sumnjam da će takva pretraživanja uvijek biti motivirana legitimnim i legalnim razlozima.
Naravno, ne iznosim glas protiv suštine takvog Zakona, već želim upozoriti da Zakon mora posebno istaknuti da, kada se osobnim identifikacijskim brojem označavaju podaci vezani za fizičke osobe, taj broj mora biti klasificiran kao osobni podatak (kako bi se prema njemu mogle primjeniti sve odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka). Usput, ovaj zakon pokazuje apsurd birokratske fraze "pravne osobe" - pravni entiteti ne mogu biti osobe. Na taj način se, također, gubi oštrina značaja zaštite osobnih podataka i zaštite privatnosti.
Široko i, kako se čini, neograničeno korištenje osobnog identifikacijskog broja imati će za posljedicu da će identifikacijski brojevi pojednih osoba biti opće poznata informacija (ili barem informacija do koje je veoma lako doći). Dakle, ne samo da će postojati veliki broj, ponekad i veoma delikatnih informacija označenih osobnim brojem, nego će taj broj biti dostupan praktički bilo kome. Postoji samo mali korak do njegove zloupotrebe.
Stoga mislim da bi Zakon ipak trebao biti restriktivan u pogledu upotrebe broja i propisati uvjete za korištenje osobnog identifikacijskog broja. Provedbeni bi akti potom trebali opisati slučajeve u kojima se ovaj broj koristi (tko, kada, u koje svrhe?).
Posebno bi trebalo posvetiti pažnju okolnostima u kojima organizacije koje nisu navedene u članku 5. kao korisnici osobnoga identifikacijskog broja koriste ovaj broj. Smiju li takve organizacije uopće koristiti taj broj? Zakon ih ne spominje, no nekako mi se čini da je zakonodavac predvidio da i oni budu uključeni uproces korištenja ovog broja. Stoga mislim da bi taj aspekt trebao biti dodatno uređen.
Nadalje, korištenje i obrada osobnog identifikacijskog broja trebala bi biti striktno regulirani mjerama informacijske sigurnosti. Zakonodavac je to možda i ostavio za provedbene pravilnike, no ukoliko propusti na ovom mjestu klasificirati ovaj broj kao osobni podatak, sumnjam da će provedbeni akti biti dostatni.
Osobni identifikacijski broja mora biti zaštićen na isti način kao i brojevi kreditnih kartica. Ne smiju se pohranjivati kod korisnika ovog broja, njihov sadržaj mora biti šifriran, a izmjena strogo kontrolirana. To ne bi trebalo paralizirati primjenu osobnog identifikacijskog broja, postoje različita informatička rješenja pomoću kojih će se omogućiti provedba zakona, a da se ne povećaju rizici od njegove zloupotrebe.
Također mislim da bi dobra mjera protiv zloupotrebe trebala biti i mogućnost svake osobe da provjeri način korištenja njegovog/njenog osobnog broja (naročito u slučajevima pretraživanja različitih baza podataka). To je izvedivo informatičkim rješenjima, ali nedostaje podloga u prijedlogu Zakona.
Zakon, na kraju, donosi i kaznene odredbe (članak 17.). Predviđena je kazna za obveznike koji ne koriste osobni identifikacijski broj na propisani način. Također postoji kazna za korisnike ali samo za slučajeve kada identifikacijske brojeve ne koriste u svakodnevnom radu. Zakonodavac nije predvidio kazne korisnicima za zloupotrebe osobnog identifikacijskog broja (mislim da zakonodavca ne opravdava činjenica da ne vidi mogućnosti zloupotrebe).
Naravno, inzistiranje na ovakvim zahtjevima tražiti će dodatna ulaganja, no vjerujem da će se u 110 milijuna kuna (koliko je predviđeno za provedbu ovog Zakona) naći nešto i za zaštitu privatnosti.
1.2.08
Jedinstveni porezni broj i zaštita osobnih podataka
Prema najavama iz Ministarstva financija, svaki će hrvatski građanin (i tvrtka) ove godine dobiti jedinstveni porezni broj, čime će porezni sustav dobiti neophodan mehanizam za kontrolu prihoda građana. O jedinstvenom poreznom broju jučer je pisao i Vjesnik. U članku se se, međutim, iznosi jedna teza koja se povlači u javnosti još od diskusije koja je pratila ukidanje jedinstvenog matičnog broja građana. Autor članka kaže da "... za razliku od JMBG-a, on ne bi smio otkrivati osobne podatke". To je nadamo se točno. Novi jedinstevni porezni broj ne bi trebao svojim sadržajem ni na koji način ukazivati na određeni osobni aspekt njegovog nositelja. No, iz članka (a i ranije iz diskusije o ukidanju JMBG-a) mogao bi se steći zaključak da je sporni sadržaj samog broja jedini sigurnosni problem koji taj broj prati. To naravno nije točno i trebalo bi svakako uzeti u obzir prije izrade konačnih zakonskih prijedloga.
Jednistveni porezni broj, makar neće sadržavati godinu ili mjesto rođenja svog nositelja, biti će ključ za pristup u veoma delikatne privatne podatke građana. Stoga bi neotkrivanje sadržaja takvog broja trebao biti jaki zahtjev kod izrade zakonskih prijedloga, a građani bi trebali biti upozoreni na njegovo čuvanje, tj. neotkrivanje. U ovom trenutku nemam ni najmanje informacija kako će izgledati zakonska regulativa, no ako se bude htjelo poreznim brojem pratiti imovinsko stanje poreznih obveznika ili pak povezati npr. podatke Središnje depozitarne agencije (kako navodi Vjesnikov novinar) onda se može očekivati da će sadržaj broja biti dostupan institucijama izvan infarstrukture državne uprave (hoće li prodavači automobila bilježiti porezne brojeve svojih kupaca kako bi obavijestili poreznu upravu o transakciji?). Ako se tu uključe i banke ili druge financijske institucije, onda ćemo vrlo brzo doći do toga da će svaka transakcija koju obavimo biti označena našim poreznim brojem. Zloupotreba tog broja biti će samo korak daleko.
Rješenja za ovaj problem postoje i nadamo se da će Vlada prilikom izrade zakona, ali i njegovih provedbenih propisa konzultirati stručnjake. Korištenje poreznog broja trebalo bi ograničiti samo na neophodne slučajeve, a transakcije u kojima će se koristiti porezni broj trebale bi uzeti u obzir neke od tehničkih rješenja koji omogućuju njegovu enkripciju i čuvanje povjerljivosti. No, građani bi morali već u ovoj fazi biti svjesni da porezni broj nije javni podatak, bez obzira na to da sam po sebi ne sadrži osobne podatke.
Jednistveni porezni broj, makar neće sadržavati godinu ili mjesto rođenja svog nositelja, biti će ključ za pristup u veoma delikatne privatne podatke građana. Stoga bi neotkrivanje sadržaja takvog broja trebao biti jaki zahtjev kod izrade zakonskih prijedloga, a građani bi trebali biti upozoreni na njegovo čuvanje, tj. neotkrivanje. U ovom trenutku nemam ni najmanje informacija kako će izgledati zakonska regulativa, no ako se bude htjelo poreznim brojem pratiti imovinsko stanje poreznih obveznika ili pak povezati npr. podatke Središnje depozitarne agencije (kako navodi Vjesnikov novinar) onda se može očekivati da će sadržaj broja biti dostupan institucijama izvan infarstrukture državne uprave (hoće li prodavači automobila bilježiti porezne brojeve svojih kupaca kako bi obavijestili poreznu upravu o transakciji?). Ako se tu uključe i banke ili druge financijske institucije, onda ćemo vrlo brzo doći do toga da će svaka transakcija koju obavimo biti označena našim poreznim brojem. Zloupotreba tog broja biti će samo korak daleko.
Rješenja za ovaj problem postoje i nadamo se da će Vlada prilikom izrade zakona, ali i njegovih provedbenih propisa konzultirati stručnjake. Korištenje poreznog broja trebalo bi ograničiti samo na neophodne slučajeve, a transakcije u kojima će se koristiti porezni broj trebale bi uzeti u obzir neke od tehničkih rješenja koji omogućuju njegovu enkripciju i čuvanje povjerljivosti. No, građani bi morali već u ovoj fazi biti svjesni da porezni broj nije javni podatak, bez obzira na to da sam po sebi ne sadrži osobne podatke.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)