Za početak, možemo li ovaj događaj zaista okarakterizirati kao najveći cyber napad svih vremena? Sjetimo se napada NotPetya iz 2017, koji je na koljena bacio jednu cijelu državu, ali i veliki broj kompanija, bolnica, ustanova različitih profila, uzrokujući gubitke, prema nekim procjenama, preko 10 milijardi dolara (usputna preporuka, svakako pročitajte odličnu knjigu Sandworm o ovom događaju). Zaista, za sada izgleda da SolarWinds hack neće imati takve posljedice kao NotPetya (iako zbog profila žrtava nikad nećemo ni doznati kakav je bio stvarni učinak), no ako bi ocjenjivali "umjetnički dojam" onda je cijela operacija oko SolarWind hacka izvedena na do sada nezabilježeni način, uz dugogodišnju pripremu i angažman velikog broja stručnjaka (da, mislim da je izraz "stručnjak" primjeren), pa zaista zaslužuje oznaku jednog od najvećih napada u povijesti, barem u kategoriji "Najveći doprinos razvoju informacijske sigurnosti". Jer, nedvojbeno, nakon ovog napada se mijenjaju mnoge stvari.
U ovom tekstu ću rezimirati glavne zaključke i pouke ovog slučaja, a u sljedećem ću tekstu opisati tehnički aspekt napada, odnosno ono što se zbivalo ispod površine. Novi detalji o tehnici napada pojavljuju se svakodnevno, tako da nije isključeno da ću o njima pisati i kasnije.
Kao što znate, inicijalna vijest o napada, tada se još nije spominjao SolarWinds, došla je od tvrtke FireEye što je samo po sebi izazvalo veliku senzaciju, jer se tvrtka FireEye upravo bavi zaštitom od takvih napada u najužem mogućem smislu. Pri tome, priznali su da je napadač ukrao niz interno razvijenih alata koje ova tvrtka koristi za Red Team testiranja.
Nakon nekoliko dana i analize u kojoj je uključio svojih 100 zaposlenika, FireEye je objavio da je napad vezan za softver Orion tvrtke SolarWinds. Tvrtka SolarWinds je izuzetno ugledna tvrtka s fokusom na nadzor rada sustava i mreže, a softver Orion omogućuje krovni nadzor i upravljanje različitim komponentama informacijskog sustava. Korišten je u velikom broju svjetskih tvrtki, uključujući i brojne državne institucije, ministarstva i korporativni sektor (među njima i 425 od US Fortune 500). Daljnja istraga je pokazala da je jedan od modula koji se koristi u sustavu Orion (SolarWinds.Orion.Core.BusinessLayer.dll) bio kompromitiran i neovlašteno modificiran, tako da je pored svoje osnovne funkcije, ujedno imao ulogu Trojanca. Modifikacija ovog modula je napravljena u ožujku ove godine a od tada je oko 18.000 korisnika softvera Orion nadogradilo svoj sustav s kompromitiranom verzijom.
Trojanac, koji je dobio ime SUNBURST, mirovao je dva tjedna a nakon toga je ostvario vezu sa svojim komandnim centrom, evoluirao u novi malware koji je dobio ime TEARDROP pa započeo sofisticirano djelovanje, koje je uključivalo, među ostalim, različite tehnike proširenja privilegija, persistencije, lateralnog kretanja i prikrivene povratne veze s komandnim centrom. Zanimljivo, sve korištene tehnike nisu do sada bile registrirane u okviru MITRE ATT&CK koji se upravo ažurira kako bi obuhvatio i ovaj napad.
Broj žrtava je za sada teško odrediti, spominje se stotinjak organizacija/tvrtki za koje potvrđena kompromitacije, a u opticaju je brojka i od nekoliko stotina žrtava. Većina žrtava je iz Sjedinjenih država, no ne zaostaju ni druga područja.
Pored broja žrtava, za sada nema ni službene potvrde o izvoru napada. Po mnogim indikatorima, radi se o ruskom rukopisu, najvjerojatnije agencije SVR, iako se do sada smatralo da je GRU - vojna obavještajna agencija - sposobnija provesti operaciju ovakvih razmjera.
Za potencijalne žrtve je posebno zabrinjavajuće da hitnom nadogradnjom softvera Orion na korigiranu verziju iz koje je izbačen trojanac, oni neće biti riješeni briga. Pored nadogradnje, moraju provesti forenzičku istragu kroz koju će nastojati dobiti potvrdu da nije bilo kompromisa, odnosno u lošijem scenariju, odrediti u kojem je opsegu i trajanju trojanac djelovao.
Na ruku, pak, žrtvama ide činjenica da SUNBURST/TEARDROP nisu osmišljeni tako da djeluju serijski i pandemijski poput "crva" (kao u slučaju NotPetya), već se radi o sofisticiranom napadu kojeg mora voditi uvježbani operater. A znamo da ni najorganiziranije cyber grupe nisu dovoljno ekipirane za operaciju nad svih 18.000 kandidata (nedostatak stručnog kadra pogađa i njih). Stoga se pokretač napada fokusirao samo na one od posebnog interesa.
Ovo je možda definitivna potvrda da tradicionalni antivirsni sustavi ali ni napredni antimalware sustavi nove generacije kao ni EDR sustavi nisu rješenja kojima u potpunosti možete prepustiti brigu o sigurnosti svoje mreže. U slučaju SolarWinds hacka su primijenjene i neke antiforenzičke tehnike i tehnike izbjegavanja sustava detekcije, tako da ćemo svakako morati obogatiti i tehnike neposredne neautomatizirane ("ručne") detekcije.
Događaj je pokazao i potrebu za dosljednom primjenom procesa za odgovaranje na sigurnosne incidente u svakoj organizaciji/tvrtki. U ovom slučaju, već od pojave prvih izvještaja u javnom prostoru ili indikatora na svojim sustavima, korisnici kompromitiranog softvera su morali provesti inicijalnu istragu koja je trebala obuhvatiti cyber trijažu, analizu ključnih indikatora na postavkama operativnog sustava i pretragu radne memorije (TEARDROP je "fileless malware" tako da njegove tragove nećemo pronaći na čvrstim diskovima). U okviru incident management procesa svakako treba proraditi na mjerama forenzičke pripremljenosti za prikupljanje prije spomenutih podataka, za inicijalnu trijažu ovih podataka, ali i na uvođenju učinkovitih mjera nadzora, naročito nad aktivnostima računalne mreže.
Na koncu, na sve nas će posebno djelovati ključni uzrok ovog incidenta.
Koliko god smo bili dosljedni na primjeni svih preventivnih mjera cyber higijene, ovom napadu nismo mogli izbjeći jer ključni sudionik, tvrtka SolarWinds, očigledno nije bila dosljedna u cyber higijeni (iako još ne znamo sve detalje kako je došlo do inicijalnog prodora u njihovu tvrtku). Podsjetimo se slučaja NotPetya: i tada je jedan od ključnih uzroka bio kompromitiran komercijalni softver, ipak ne takvo ime kao SolarWinds pa to, izgleda, nije izazvalo potrebnu pozornost. Ovaj događaj svakako ukazuje da će lanac opskrbe ("supply chain") softverskih (ali i hardverskih) komponenti biti već od danas pod povećalom. A kompromitacija lanca opskrbe je i kompromitacija lanca povjerenja.
U sljedećem nastavku ću nešto više pisati o tehničkom aspektu ovog napada.
Nema komentara:
Objavi komentar