10.12.08

Realna i virtualna javnost

Približava se kraj godine i običaj je raditi završne izvještaje o događajima iz protekle godine. Nedavni prosvjed organizirane pomoću Facebooka prilika su za povlačenje zanimljivih usporedbi s lažnim intervjuom premijera Sanadera Jutarnjem listu, a o kojemu sam pisao u veljači. U čemu je srodnost ovih događaja i koje to ima veze s temom ovih stranica?

I jedan i drugi slučaj su vezani za manipulaciju identitetima i za bezrezervno (i ponekad neopravdano) povjerenje korisnika u vjerodostojnost informacijskog sustava.

O prvom slučaju ste upoznati, no koje su značajke ovog drugog, tj. organizacije prosvjeda i pokušaja okupljanja sudionika ovih prosvjeda početkom prosinca u većim Hrvatskim gradovima?

Naime, ne mogu se oteti dojmu da je konačni učinak prosvjeda bio razočaravajući za redovite pratitelje i kroničare društvenih zbivanja: od početne euforije pojačane nespretnom intervencijom policije pa do osporavanja i ograđivanja potaknutih profilom i kompetencijom organizatora. Takvo je nezadovoljstvo prije svega motivirano izvedbom i razultatima samog događaja, a manje sadržajem koji je ponuđen događajem. Sudionici smatraju da su "nasjeli" pozivima organizatora, da su nesmotreno pristali biti publika i dati svojevrsni legitimitet osobama koje to nisu zasluživale, te da je konačni učinak događaja manji od očekivanog.

Ne želim, naravno, uopće ulaziti u temu prosvjeda i motive prosvjednika. Zaintrigirale su me dvije, međusobno povezane, činjenice. Prvo, lakoća kojom su organizatori postigli pozornost javnosti; drugo, činjenica da su prosvjedi okupili podosta sudionika za koje možemo sa sigurnošću reći da nisu uključeni u Faceobook zajednicu.

Rekao bih da je pozornost javnosti (koja je i rezultirala okupljanjem šarolikog profila prosvjednika) rezultat neprovjerenog odobravanja medija bez obzira što kompetencije organizatora nisu provjerene. Drugim rječima, organizatori su se, iskorištavajuće neke druge trendove u medijskom prostoru, uspjeli dobro prodati tradicionalnim medijima (kao što se prodao autor lažnog premijervog intervjua). Razočarenja i osporavanja došla su prekasno.

Za razliku od intervjua lažnog premijera koji je mogao biti spriječen uz veću opreznost novinara ili urednika, ovdje smo na djelu imali masovnu reakciju koja teško da je mogla biti izbjegnuta, no ukazuje nam na problem potencijalnih manipulacija većih razmjera. Naime, poslovni model koji stoji iza Facebooka fokusiran je na direktni marketing članovima zajednice. Mogući su naravno i obratni smjerovi, tj, da članovi zajednice djeluju prema okolini, no pouzdanost i vjerodostojnost takvih aktivnosti nije podržana poslovnim modelom Facebooka, barem ne bez "bugova", pa će rezultati biti uglavnom konfuzni i nerelevantni. Ipak, ima i uspješnih primjera, npr. prosvjed srednjoškolaca održan ovog ljeta, no u tom su slučaju ideja i poruka bili artikulirani mimo Facebooka, a koji je iskoršten prije svega kao mobilizacijski mehanizam unutar uske interesne skupine.

Stoga, smatram da se društveni život ne može oslanjati na anonimnim i neprovjerljivim korisničkim identitetima, čija se relevantnost postiže, ne suštinskim sadržajem, već količinom "klikova". Mali je korak do masovnog socijalnog inženjeringa.

Vjerujem da će i ovaj događajh pokazati da je potrebno jasno raspoznavati virtualne od realnih zajednica. Također, nadam se da "Javnost" može postojati isključivo kao realna zajednica s provjerenim i provjerljivim metodama djelovanja. Nisam, naravno, protivnik virtualne javnosti no smatram da, kao i u slučaju arhitekture virtualnih operativnih sustava, ova vrsta javnosti mora ostati unutar vlastitog konteksta.

Nema komentara: