Eskalacija sigurnosnih incidenata u svijetu zasigurno je razlog da i naši mediji posvećuju sve veću pažnju ovoj tematici. Tako smo u proteklih desetak dana mogli pročitati ili vidjeti priloge o cyber prijetnjama u Večernjem listu (subotnji dodatak Obzor od 11.6.2011. - link nije dostupan), u Vjesniku od 15.6.2011. i u jednom od prošlotjednih dnevnika HRT-a.
Autori su temi pristupili uz puni respekt prema ozbiljnosti ovih prijetnji i ukazujući na visoku izloženost modernog načina poslovanja cyber-napadima. Meni je osobito zanimljiv bio pokušaj određivanja uzroka eskalacije sigurnosnih incidenata.
Vjesnik, tako, citira jednog dužnosnika međunarodne organizacije koji, misleći na cyber-napadače, kaže da su "ti kriminalci od nas pametniji deset ili čak stotinu puta" čime ujedno opravdava znatno zaostajanje žrtava cyber-napada.
Bez imalo namjere za podcjenjivanjem cybernapadača (njihova "kreativna" jezgra zaista posjeduju zavidno znanje), smatram da na uzroke treba gledati iz suprotne vizure - iz vizure sustava (organizacija, tvrtki, institucija) čiji su sustavi izloženi bilo kakvom obliku cyber-prijetnji. Gledajući, dakle, iz pozicije organizacije koja mora graditi svoju obranu zaključujem da poslovni model koji stoji iza zaštitnih i proaktivnih procesa informacijske sigurnosti sadrži niz slabosti u odnosu na poslovni model koji stoji iza modela napadačke (kriminalne) informacijske sigurnosti (odnosno anti-sigurnosti). Glavna slabost se odnosi na nerazmjernu motivaciju osoba na suprotnim stranama.
Cyber napadači su izuzetno motivirani, s jakim financijskim temeljima i u pravilu s izraženim osobnim materijalnim koristima. Kada se to spoji s odgovarajućim vještinama, bojim se da za njih nema nedostižnih ciljeva.
S druge strane, u prosječno ili čak nadprosječno osvještenoj tvrtki ili organizaciji, ne postoji puna motiviranost upravljačkih struktura za davanje sigurnosnih inicijativa. Čak i ako postoji grupa kompetentnih pojedinaca na operativno/taktičkoj razini, vrlo je česta situacija da se njihov entuzijazam i agilnost tope u sudaru s činovničkim mentalitetom i pristupom. Možda ste se i vi sreli sa slučajevima da management daje potporu samo najnužnijim mjerama, propuštajući uzeti ozbiljno novonastupajuće prijetnje i propuštajući prepoznati sve moguće posljedice. Rezultat takve prakse je zaostajanje otpornosti na cyber-napade, naročito u elementima gdje dominira ljudski faktor.
Dakle s jedne strane imamo "cyber-underground" institucije koje dobro znaju što žele i kako će to postići, a s druge strane imamo organizacije koje su njihove predodređene žrtve. Možemo ići i korak dalje i reći da se uspješnost cyber-napadača temelji na principima tržišne ekonomije, a da se zaštitna informacijska sigurnost temelji na "dogovornoj" ekonomiji.
Nema komentara:
Objavi komentar